Odluka Ustavnog suda – starost taksi vozila i VIP prijevoza

U NN 127/21 objavljena je odluka Ustavnog suda RH kojom se s danom 15. siječnja 2022. ukidaju odredbe Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe (NN 50/18., 56/19. i 107/20.), i to:

– članak 3. alineja 1. – kojim je propisana starost osobnog automobila kategorije M1 namijenjen za autotaksi prijevoz

– članak 6. stavak 5. – kojim je propisana starost osobnog automobila kategorije M1 kojim se obavlja iznajmljivanje vozila sa vozačem kao poseban oblik prijevoza

– članak 23. – kojim su propisani rokovi za usklađivanje starosti tih vozila.

Kao razlog ukidanja ovih članaka, Ustavni sud navodi da je uvjet starosti vozila nametnut samo za dvije skupine vozila u odnosu na sve ostale a da zakonodavac nije naveo opravdani razlog za to, čime se oni dovode u neravnopravan položaj u odnosu na druge prijevoznike.

Obrazloženje odluke je jako dugačko pa izdvajamo samo dva odlomka:

„Ustavni sud nije ovlašten i nema namjeru upuštati se u pitanja samog normativnog koncepta de lege ferenda odnosno razmatrati što bi mjerodavnim pravilnikom moglo/trebalo biti propisano ubuduće – je li to potpuno uklanjanje postojećeg ograničenja starosti vozila brojem godina, je li to uvođenje sličnog ograničenja za sve kategorije cestovnog prijevoza, je li to uvođenje za sve ili za određene kategorije vozila nekog drugog oblika ili određenog stupnja nadzora ispravnosti vozila povezanog s njihovom starošću (broj prijeđenih kilometara, opremljenost suvremenom opremom i uređajima i dr.) – ali mu je dužnost utvrditi da osporeno normativno rješenje koje je ponudio resorni ministar nije unutar ustavnopravno prihvatljivih granica sa stajališta jamstava jednakosti iz članaka 3., 14. i 49. stavak 2. Ustava.“

……

„Konkretna mjera nije, dakle, propisana ZoPCP-om, već ovdje osporenim Pravilnikom, pa stoga Ustavni sud, dajući ustavnopravnu ocjenu tog Pravilnika (to jest utvrđujući da je dvjema skupinama poduzetnika u usporedbi sa svim ostalim skupinama poduzetnika koje se bave javnim cestovnim prijevozom, osporenim ograničenjem – određivanjem dopuštenog broja godina starosti vozila – nametnut nerazmjeran teret i dovedena u pitanje njihova jednakost i ravnopravan položaj na tržištu) nalazi opravdanim istodobno ukazati i na problem opsega zakonskog ovlaštenja danog ministru člankom 13. stavkom 7. ZoPCP-a, to jest zakonskog ovlaštenja na osnovi kojeg su nastali članak 3. alineja 1., članak 6. stavak 5. i članak 23. Pravilnika, koji se ovom odlukom ukidaju uslijed nesuglasnosti s Ustavom.“

Odluka Ustavnog suda nalazi se u prilogu.

– Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske

Skip to content